„Ženidbeni savez, kojim muška i ženska osoba međusobno uspostavljaju zajednicu svega života po svojoj naravi usmjerenu k dobru ženidbenih drugova te k rađanju i odgajanju potomstva …“ (usp. kan. 1055.)
Ženidba nastaje privolom stranaka, dakle muškarac i žena jedno drugome dijele sakrament, a svećenik samo prihvaća njihov čin volje (privolu) predanja i primanja.
Zainteresirani za ženidbu neka se pravovremeno jave u župni ured kako bi rezervirali termin (najbolje čim se odredi datum).
Termin prijavljuju sami mladenci, a nikako roditelji, prijatelji ili agenti.
Mjesec dana prije samog vjenčanja mladenci će prema dogovoru doći u župni ured na postupak i tom prilikom moraju donijeti svu potrebnu dokumentaciju:
“Kumovi“ na vjenčanju prisutni su samo kao svjedoci.
Dakle, nije riječ o pravim kumovima kao u slučaju krštenja ili potvrde, već o svjedocima, stoga mogu biti i druge vjeroispovijesti.
Jedino moraju biti dovoljno zreli (punoljetni) i imati upotrebu razuma.
Detalji oko pjevanja, kićenja i ostale tehničke detalje možete dogovoriti u župnom uredu.
Nekoliko čestih pitanja
Tečaj priprave za sakrament ženidbe pripada u bližu pripravu za brak i nužan je za sve koji žele sklopiti crkvenu ženidbu.
Zaručnici moraju odabrati jedan od ponuđenih terminā te dolaziti na sve susrete i aktivno sudjelovati na njima.
Zaručnici mogu odabrati polaziti bilo koji od ponuđenih terminā.
Na kraju tečaja dobiva se potvrda koju treba donijeti na ženidbeni postupak u župu.
Detalje o tome što sve obuhvaća zaručnički tečaj, kao i raspored termina, možete dobiti na stranicama Ureda za pastoral obitelji Zagrebačke nadbiskupije.
Obrednik predviđa da mladenci ulaze u crkvu sami ili u pratnji svećenika.
Ta gesta govori o njihovoj zrelosti i samostalnosti u odluci da sklope ženidbu.
Običaj da otac vodi kćer do oltara stranog je porijekla i ima vrlo negativne konotacije.
Riječ je o simbolu prebacivanja vlasništva – jedan muškarac predaje drugom muškarcu vlasništvo nad ženskom osobom.
Takav pogled na ženu nije u skladu s nepovredivim dostojanstvom svake ljudske osobe o kojoj je Krist govorio.
No, unatoč rečenomu, nije zabranjeno da otac vodi kćer do oltara, stoga je izbor prepušten mladencima na volju.
Nikakva glazba svjetovnog karaktera nije dopuštena, koliko god ona bila u sebi plemenita i lijepa ili možda koristila „vjerske riječi“ (Bog, ikona, vjera …).
Također valja imati na umu sljedeće: kad se u pjesmama duhovna karaktera govori o ljubavi, tada se to ne odnosi na ljubav mladenaca, već na Božju ljubav, na Krista koji je bio mučen i ubijen kako bi mi mogli živjeti.
To je ljubav koju slavimo u svakom sakramentu, pa tako i u sakramentu ženidbe.
Ne. Vjenčanje je moguće samo u župnoj crkvi.