HRVATSKA BISKUPSKA KONFERENCIJA
DIREKTORIJ ZA PASTORAL SAKRAMENATA U ŽUPNOJ ZAJEDNICI
II.
SAKRAMENT POTVRDE
Prosudba stanja
60. Velika većina krštenih prima sakrament potvrde. – Velika većina onih koji pristupaju sakramentu krštenja pristupa i sakramentu potvrde ili krizme, iako se i na tom području primjećuje osipanje. U našoj Crkvi ovaj se sakrament podjeljuje u različitim godinama života, ili u posljednje dvije godine osnovne škole, tj. u 14. ili 15. godini života, ili tijekom pohađanja srednje škole, tj. u 17. ili 18. godini života.15 Pitanje, u kojim je godinama života najpogodnije dijeliti potvrdu, pojavilo se kad je ovaj sakrament odvojen od krštenja, i kad se pričest dijelila prije potvrde. Priprava je veoma različita, od redovite kateheze kroz cijelo vrijeme nakon prve pričesti do nekoliko susreta prije podjele tog sakramenta. Potvrda se uglavnom slavi pod misom. Veliku pozornost obitelji posvećuju pitanju dvorane gdje će »slaviti« obiteljsku krizmenu gozbu i pitanju »krizmenog dara«, koji krizmani kumovi po nekom izmišljenom pravilu moraju dati. U novije vrijeme mnoge obitelji krizmenu slavu pretvaraju u bankete. Osim toga, veoma je uočljiva pojava da se nakon krizme mnogi udaljuju od Crkve, ili, točnije rečeno, rjeđe pohađaju nedjeljnu euharistiju i pristupaju sakramentima, a pojavljuju se tek neposredno prije sklapanja ženidbe.
Pastoralna načela
61. Potvrda – sakrament kršćanske inicijacije. – Sakrament potvrde ili krizme sastavni je dio procesa kršćanske inicijacije, koji počinje s krštenjem a završava s euharistijom. Zato su krštenje, potvrda i euharistija jedinstvena cjelina. Po njima se »ljudi, s Kristom suumrli, suukopani i suuskrsli, oslobađaju vlasti tame, primaju Duha posinjenja te sa svim Božjim narodom slave spomen smrti i uskrsnuća Gospodinova« (RPOK1). Zato su »vjernici obvezni primiti sakrament potvrde pravodobno« (kan. 890), jer je, istina, bez potvrde i euharistije sakrament krštenja valjan i djelotvoran, ali kršćanska inicijacija ostaje nedovršena (KKC 2).
62. Potvrda – sakrament koji potvrđuje krsnu milost. – Ovaj sakrament ima dva imena: krizma i potvrda. Naziv krizma označava čin pomazanja i tvar kojom se krizmanik pomazuje (ulje), a naziv potvrda izražava sakrament po učinku koji od njega dolazi. U stvari, »tim se darom Duha Svetoga vjernici savršenije suobličuju Kristu i snagom jačaju da dadu svjedočanstvo za Krista u izgradnji njegova Tijela u vjeri i ljubavi« (RP 2). »Ako se kadšto govori o potvrdi kao sakramentu kršćanske zrelosti koja zahtijeva ozbiljan izbor vjere, ne smije se odrasla dob vjere poistovjetiti s odraslom dobi naravnog rasta, niti zaboraviti da je krsna milost čist i nezaslužen dar, kojoj nije potrebno neko ‘ovjerovljenje’ da bi postala djelotvornom« (KKC 1308).
63. Potvrda – sakrament Duha Svetoga. – Potvrda se slavi u Duhu Svetom i daje puninu darova Duha Svetoga, koji u Crkvi čini nekako trajnom milost Pedesetnice (KKC 1288). Obred izražava izlijevanje dara Duha Svetoga polaganjem ruku i pomazanjem svetom krizmom. U potvrdi se prima onaj isti Isusov Duh kojega je on primio samim Utjelovljenjem (Riječ je tijelom postala u Mariji po Duhu Svetom), koji je sišao na njega u krštenju na Jordanu u liku goluba, koji ga je vodio na njegovu poslanju naviještanja i objavljivanja Božjega Kraljevstva (usp. Lk 4), sve do njegove smrti i uskrsnuća. To je »njegov« Duh kojega je Isus obećao i dao svojima uvečer na dan Vazma (Iv 20).
64. Potvrda – sakrament poslanja i svjedočenja. – Potvrda nam daje »osobitu snagu Duha Svetoga« da, kao »pravi svjedoci Kristovi, riječju i djelom, širimo i branimo vjeru«, da »hrabro ispovijedamo ime Isusovo« i nikad se ne stidimo njegova križa (KKC 1303). Kao što je dar Duha pomogao Isusu da se suoči s križem u svojoj žrtvi i u pokoravanju Ocu, tako krizmeno pomazanje daje kršteniku snagu Duha da »čini kao i on«, da drži njegovu zapovijed ljubavi, darivajući sebe Ocu i u službi ljubavi. Upravo po potvrdi moraju vjernici sve spremnije obavljati mnogovrsne službe i u crkvenoj zajednici i u životu društva. Stoga, u situaciji kada se primjećuje određeno distanciranje mladih nakon krizme, u pripravi valja stavljati jači naglasak upravo na dužnost i ljepotu kršćanskog poslanja u okviru konkretne župne i biskupijske zajednice.
Priprava na sakrament potvrde
65. Priprava – zacrtani plan rasta u vjeri. – Sakramenti kršćanske inicijacije posve su nezasluženi Božji darovi, ali ih vjernik mora primiti svjesno i živjeti odgovorno. Zato u pripravi za sakrament potvrde pomaže posebno zacrtani plan rasta u vjeri koja ga prethodi, prati i vodi do slavlja. Taj isplanirani hod je trajna vježba u kršćanskom životu; to je prava škola odgoja nasljedovanja Krista učitelja.
66. Daljnja priprava na sakrament potvrde. – Uputno je na početku priprave, odnosno »godine krizme«, a to znači na početku nove »pastoralne godine«, krizmanike predstaviti župnoj zajednici, a katehetsku pripravu obogatiti duhovnim sadržajima i češćim susretima, kao i sudjelovanjem na nedjeljnim misama te povremenim pristupom sakramentu pomirenja i, dakako, uključenjem u pastoralnu aktivnost župe. »Na Božji narod poglavito spada da pripravlja krštene na primanje sakramenta potvrde. A pastiri se imaju brinuti da svi koji su kršteni dođu do potpunog pristupa u kršćanstvo i zato neka se pomno pripreme za potvrdu« (RP 3).
Neka se na početku katehetske godine sastanu katehisti, roditelji, svećenici koji u pripravi na potvrdu prate dječake i djevojčice, odnosno mladiće i djevojke, zatim animatori skupina mladih te vjeroučitelji da bi zajednički programirali pripravu toga sakramenta.
Roditelji. – Napose je važno da se za vrijeme priprave na krizmu u nekoliko susreta neposredno i odgovorno uključe roditelji. Obitelj je uvijek prvo i nenadomjestivo ozračje koje odgaja u vjeri i kršćanskom svjedočenju. Treba pomoći da djeca i roditelji uspostave pravi dijalog, a roditelje odgajati da se smatraju pravim katehetama – odgojiteljima svoje djece, da budu spremni saslušati ih i da uoče krizu vjere koja se pojavljuje u mladenačko doba.
Vjeroučitelji. – I vjeroučitelji koji vode mlade u školi pozvani su biti u suglasju sa župnim katehetama i dogovoriti s njima što se može više i bolje učiniti da se mladi što kvalitetnije uključuju u župnu zajednicu i dovedu do ljudske i kršćanske zrelosti. Katehete neka katehezu obogate iskustvom, inicijativom i zalaganjem, a programe neka zajednički stvaraju i provjeravaju. Bilo bi dobro da se katehete redovito sastaju sami i zajedno s krizmanicima, kako bi stvorili obiteljsko ozračje i razvili prijateljstvo između krizmanika i raznih pastoralnih skupina u župi. Preporučuju se i susreti krizmanika jednog dekanata ili regije (arhiđakonata).
67. Priprava kroz euharistijska slavlja. – Poželjno je da djeca koja su već pristupila sakramentu Euharistije nastave svoj odgojni put produbljivanjem vjere, živim sudjelovanjem na nedjeljnim euharistijskim slavljima i uključenjem u župnu zajednicu. – Taj put kateheze, formacije, liturgijskog iskustva i svjedočanstva
kršćanske dobrotvornosti je početna priprava i na sakrament potvrde koji će mlade dovesti do zrelosti vjere. Što se tiče sustavnijega pristupa župnoj katehezi, odnosno neposrednih ciljeva u pripravi na sakrament potvrde, svakako se preporuča konzultirati dokument Hrvatske biskupske konferencije Župna kateheza u obnovi župne zajednice16. Svakako valja uzeti u obzir Uvodne napomene, biblijska čitanja i sam obred slavlja krizme u redu Potvrde. Veoma važno je imati pred očima ono što donosi Katekizam Katoličke Crkve: »Priprava za potvrdu treba ići za tim da kršćane dovede do tješnjeg sjedinjenja s Kristom, do življe prisnosti s Duhom Svetim, s njegovim djelom, darovima i pozivima, kako bi bolje mogli preuzeti apostolske odgovornosti kršćanskog života. Zato će kateheza o potvrdi težiti za tim da u potvrđenika probudi smisao pripadnosti Crkvi Isusa Krista i to kako sveopćoj Crkvi, tako i župnoj zajednici.« (KKC 1309)
Neka se na tom putu pomogne djeci da žive u duhu liturgijskih vremena, npr. u adventu i korizmi neka se organiziraju pokornička slavlja s pojedinačnom ispovijedi. Bilo bi dobro da o Božiću djeca sudjeluju u karitativnim akcijama i bratskoj solidarnosti. U korizmi, pod nedjeljnom sv. misom može im se podijeliti tekst Vjerovanja ili Očenaša, odnosno Sveto pismo. Vazmeno vrijeme je najpogodnije za podjelu ovog sakramenta.
68. Uvjeti primanja sakramenta potvrde. – Priprava za sakrament potvrde podrazumijeva barem tri godine pohađanja župne kateheze poslije prve pričesti te redovito sudjelovanje na nedjeljnom euharistijskom slavlju. Jedan od preduvjeta za sakrament potvrde je pohađanje školskog vjeronauka, ali on ne može zamijeniti niti nadomjestiti župnu katehezu. To znači da se nikako ne može prihvatiti praksa oslanjanja samo na školski vjeronauk odnosno vjeroučitelja u školi što se tiče priprave za krizmu, a zanemarivanja župnih katehetskih susreta, pogotovo u »godini krizme«. Vjeroučitelj u školi dužan je slijediti školski vjeronaučni program, koji ne može u svemu nadomjestiti ono što onaj koji želi slaviti sakrament potvrde i uključiti se u župnu zajednicu treba u njoj dobiti. Katehetski susreti moraju se održavati u župnoj zajednici koja se mora pobrinuti za prikladne prostore odnosno katehetske dvorane. Oni ne mogu biti imitacija a osobito ne ponavljanje školskoga vjeronauka već imaju specifičan sadržaj i metodologiju katehetskog slavlja.17
Stupanj znanja o sakramentu potvrde koji se traži od kandidata ovisit će i o samom kandidatu, tj. o njegovim talentima. Osim potrebnog znanja kršćanskih istina treba isticati i iskustvo kršćanskog života. Provjera znanja i aktivnosti u životu mjesne Crkve može se obaviti i pred zajednicom vjernika. Tim povodom kandidatima treba govoriti o nužnosti katehetskih okupljanja poslije krizme, kako u skupinama mladih tako i u posebnim zajednicama ili u živim vjerničkim krugovima. Uputno je sve to navesti u posebnom letku odnosno poslijekrizmenom programu.
Sud o prikladnosti kandidata za primanje tog sakramenta spada na župnika ili drugog svećenika, u suradnji s katehetama koji su pripremali kandidate za svetu potvrdu. Taj sud župnik će donijeti u duhu kreposti pastoralne razboritosti, o čemu je uputno raspraviti i na župnom pastoralnom vijeću, a u težim slučajevima neka se posavjetuje s biskupom ili drugim krizmateljem.
69. Biskup i drugi služitelji potvrde. – »Redoviti je služitelj potvrde biskup. Neka redovito on podjeljuje sakrament jer tako bolje dolazi do izražaja povezanost s prvim izljevom Duha Svetoga na dan Pedesetnice. Apostoli su naime, pošto su bili ispunjeni Duhom Svetim, sami polaganjem ruku Duha prenosili vjernicima. Tako primanje Duha Svetoga po biskupovoj službi bolje pokazuje tijesnu vezu potvrđenih s Crkvom, a očituje i na
log koji su od Krista primili da među ljudima daju svjedočanstvo za njega.
Drugi krizmatelji. – Osim biskupa vlast podjeljivati potvrdu po samom pravu imaju: a) područni prelat i područni opat, apostolski vikar i apostolski prefekt, apostolski administrator i biskupski administrator, i to u granicama svoga područja i za vrijeme trajanja službe; b) u odnosu na dotičnu osobu prezbiter koji snagom službe ili nalogom dijecezanskog biskupa krsti nekoga tko je prešao dob djetinjstva ili nekoga već krštenoga prima u potpuno zajedništvo Katoličke Crkve; c) za one koji su u smrtnoj opasnosti župnik, pa i svaki prezbiter« (RP 7). – Nadalje, »dijecezanski biskup može ovlastiti jednoga ili više određenih prezbitera da oni podjeljuju ovaj sakrament« (RP 8).
Susret biskupa ili drugoga krizmatelja s krizmanicima prije slavlja neka bude radosni susret i izraz zajedništva u vjeri, a ne kao neki školski ispit znanja u vjeri. Biskup ili njegov delegat o tome vodi računa i u tom duhu vodi razgovor s kandidatima i upućuje im poticajnu riječ. Stoga, neka župnik sa suradnicima taj susret kandidatima tako i predstavi.
70. Priprava u župi krizmanika. – Priprava se redovito obavlja u župi krizmanika u kojoj se i slavi taj sakrament. Ako bi iz opravdanih razloga kandidat morao primiti svetu potvrdu u drugoj župi, neka to bude uz jasnu suglasnost mjerodavnih svećenika i uz pismenu potvrdnicu o obavljenoj pripravi. Neka se o obavljenoj krizmi pismeno izvijesti župa krštenja i stanovanja.
Neka se predvidi da u daljnjoj pripravi krizmanici obave bar jedan dan duhovnu obnovu, ili trodnevnicu, na temelju tekstova krizmenog slavlja da u duhu sabranosti posvijeste dar što ga primaju. Susret može poslužiti da se zajedno s mladima župe ili njihovim animatorima odredi nastavak katehetskog puta i kršćanskog iskustva u župi.
Dijeljenje potvrde neka bude i češće, u većim župama i svake godine, prema mogućnosti dijeceze, a u župama s velikim brojem krizmanika i dva puta godišnje.
71. Neposredna priprava. – U neposrednu pripravu za potvrdu spada susret s roditeljima i kumovima te duhovna obnova. Potrebno je na vrijeme skrenuti pažnju na problem sve većeg osiromašenja krizme kada se priprava usredotočuje na vanjštinu, konkretno na odijela i svojevrsna natjecanja u pripremanju pravih banketa s brojnim uzvanicima, što financijski iscrpljuje i obitelj i kumove, koji se teško odupiru određenim novim običajima. Svakako je nužno upućivati na skromnija slavlja, s naglaskom na bogatstvo duha što ga krizma u sebi sadržava. U susretima treba roditeljima i kumovima protumačiti zadaću i smisao njihove prisutnosti na slavlju, potom dogovoriti ponašanje za vrijeme krizmenoga slavlja, npr. odijevanje, fotografiranje i snimanje. S obzirom na kumove, »preporučuje se uzeti za kuma onoga tko je tu službu preuzeo na krštenju« (kan. 893 § 2). Neka se izabiru za kumove oni koji žive kršćanskim životom, prema kriterijima koji su izneseni u br. 41 ovog dokumenta, a svećenici neka uznastoje osloboditi kumstvo od folklora i preskupih darova. Neposredno prije krizmenog slavlja treba napraviti raspored za one koji za vrijeme potvrde obavljaju neku službu. Bilo bi dobro uključiti krizmanike u neposrednu pripravu, da i oni pomognu urediti i pripraviti bogoslužni prostor na kojem će se slaviti potvrda. Isto tako bilo bi prikladno organizirati kratke duhovne obnove, napose neposredno prije podjele sakramenta (devetnicom ili trodnevnicom). – Fotografiranje za vrijeme Službe riječi i Euharistijske službe treba isključiti.
Slavlje sakramenta potvrde
72. Slavlje sakramenta potvrde. – Sakramentalni znak sačinjavaju pomazanje svetom krizmom, polaganje ruku i izgovaranje riječi. Posebno poštovanje treba iskazivati svetome ulju »krizmi«, koje u ulaznoj procesiji može nositi jedan od krizmanika. Neka se ona stavi na oltar, okadi, ili neka joj se poštovanje iskaže na neki drugi način.
Neka se liturgijsko slavlje potvrde, koje je inače veoma bogato, ne opterećuje dugim uvodnim pozdravima ili »propovijedima«, te suvišnim govorima, neprikladnim i neukusnim gestama i simbolima, pjesmicama, deklamacijama, živim slikama i si. U tom smislu uputno je konzultirati provjerene novije materijale te pastoralne i liturgijske stručnjake. Dakako, osjeća se potreba da katehetski uredi prikupe takve materijale i daju na uvid župnicima i katehetama kako bi se, uza svu moguću kreativnost, uvažavali jedinstveniji pristupi, koji će slijediti sadržaj, značenje i duh obreda krizme.
73. Potvrda – blagdansko ozračje. – Liturgijske knjige, u prvom redu Misal i Pontifikal, upućuju čemu treba posvetiti pozornost u slavlju sakramenta potvrde. Blagdansko ozračje, kao izraz zajednice koja doživljava radost vjere u Uskrsloga, mora dati obilježje cijelom slavlju. Radi se, naime, o dragocjenoj prilici kada zajednica svjedoči i naviješta evanđelje. »Valja se pobrinuti da sveti čin dobije blagdansko i svečano ozračje, što odgovara njegovu značenju za mjesnu Crkvu. To se naročito postizava ako se svi pripravnici saberu na zajedničko potvrdno slavlje. Na sudjelovanje na tom slavlju treba pozvati i sav Božji narod koji zastupaju obitelji i prijatelji potvrđenika te članovi mjesne crkvene zajednice; svoju vjeru neka svi pokušaju očitovati plodovima koje je u njima Duh Sveti izveo« (RP 4). Zbog blagdanskoga (vazmenog i duhovskog) ozračja nije preporučljivo sakrament potvrde dijeliti u korizmeno vrijeme.
74. Izbor pjesama. – Od izuzetnog je značenja izbor pjesama i svega onoga što bi pomoglo da cijela zajednica bude uključena u slavlje. Napose valja paziti da pjesme budu usklađene s biblijskim tekstovima predviđenim za krizmeno slavlje, kao što je u br. 98. rečeno općenito za pjesme misnog slavlja. Bilo bi dobro da na kraju obreda podjele krizme cijela zajednica obnovi krsna obećanja, a pjesma neka ne bude razlog produženja cjelokupnog slavlja.
75. Navještaj Božje Riječi. – Navještaj Božje riječi treba brižno pripraviti. Neka se izbjegavaju improvizacije, a Božju Riječ neka čitaju osobe koje obično obavljaju tu službu, iako ne bi trebalo isključiti predstavnike kateheta, roditelja i kumova. »Posebno značenje valja dati slavljenju Božje riječi, od koje započinje obred potvrde. Naime, iz slušanja Božje riječi mnogostruko djelovanje Duha Svetoga prožima Crkvu i svakog krštenika ili potvrđenika i upravo po njoj se Gospodnja volja očituje u životu kršćana« (RP 13). Izbor čitanja i drugih liturgijskih tekstova treba dogovoriti sa služiteljem sakramenta potvrde u skladu s liturgijskim propisima. Budući da je Božja riječ upućena krizmanicima, neka je navijeste drugi a ne krizmanici.
76. Potvrđenici se predstavljaju biskupu sami i preko drugih. – Preporuča se da se kod potvrde sami potvrđenici predstave biskupu (krizmatelju), ali to može učiniti i župnik ili onaj tko ih je pripravljao na krizmu.
77. Obred potvrde u šutnji. – Bilo bi dobro da prisutna zajednica u šutnji prati obred podjele svete potvrde, da se čuje glas biskupa koji izgovara formulu sakramenta. Podjelu sakramenta mogla bi eventualno pratiti tiha glazba. Ne preporuča se (bučna) pjesma, jer pjesma je liturgijski čin a ne ukras obreda ili pratnja podjele krizme.
78. Prinosna procesija. – Posebnu pozornost valja posvetiti prinosnoj procesiji. I nju treba trijezno domisliti u skladu s ozbiljnošću svojstvenoj rimskoj liturgiji. Preporuča se obred popratiti prinošenjem darova za siromahe ili potrebne, ali u prinosnoj procesiji valja izbjegavati neuobičajene simbole.
79. Upis u knjigu potvrđenih. – Neka se u knjigu potvrđenih, koju treba čuvati u župnom arhivu, upišu imena potvrđenih, služitelja, roditelja i kumova te mjesto i dan podijeljene potvrde (usp. kan. 895).
Župnik mjesta podjeljivanja potvrde mora o podijeljenoj potvrdi obavijestiti župnika župe krštenja da se činjenica primljene potvrde ubilježi u maticu krštenih (usp. kan. 535 § 2).
Ako mjesni župnik nije prisustvovao podjeljivanju potvrde, neka ga služitelj potvrde osobno ili preko drugoga što prije obavijesti o podijeljenoj potvrdi (usp. kan. 896).19