HRVATSKA BISKUPSKA KONFERENCIJA
DIREKTORIJ ZA PASTORAL SAKRAMENATA U ŽUPNOJ ZAJEDNICI
KRŠĆANSKI SPROVOD
240. Kršćanski sprovod – ujednačenje prakse. – Iako nije ni sakrament ni blagoslovina (sakramental), ovom dokumentu pridodali smo poglavlje o kršćanskom sprovodu (pokopu), I na tom području valja poučavati vjernike o smislu kršćanskog sprovoda i ujednačiti pastoralnu praksu. U suprotnom slučaju kriteriji i postupci smućuju i sablažnjavaju vjernike.
Red sprovoda
241. Kršćanski sprovod – proslava Kristova vazmenog otajstva. – »Sahranjujući svoje sinove i kćeri Crkva puna vjere slavi Kristovo vazmeno otajstvo sa željom da oni koji su krštenjem postali sutjelesnici Krista umrloga i uskrsloga, s njime po smrti prijeđu u život, i to tako da u duši budu očišćeni te sa svetima i izabranima budu na nebo uzeti, a u tijelu da čekaju blaženu nadu – dolazak Kristov i uskrsnuće od mrtvih. Stoga Crkva za preminule prikazuje euharistijsku žrtvu Kristova vazma te uzdiže molitve za njihov pokoj da bi, uslijed uzajamna zajedništva svih Kristovih udova, ono što jednima pribavlja duhovnu korist, drugima donosilo utjehu nade« (RSp 1). »Crkva koja je, kao mati, sakramentalno nosila u svome krilu kršćane za njihova zemaljskog hodočašća, prati ih i na kraju puta, da ih preda ‘u Očeve ruke’. U Kristu, ona prikazuje Ocu djecu njegove milosti, a u nadi izručuje zemlji sjeme njihova tijela, koje će uskrsnuti u slavi. To se prikazanje u punini slavi euharistijskom žrtvom; blagoslovi koji prethode i koji slijede jesu blagoslovine« (KKC 1683). Prema tome, osnovni smisao kršćanskog sprovoda jest ispovijedanje vjere kršćanske zajednice u uskrsnuće tijela.
Slavljenje sprovoda
242. Molitveno bdijenje. – Bit će pastoralno korisno slaviti molitveno bdijenje u kući pokojnika ili u kapelici mjesta oproštaja kraj bolnice. – Ako svećenik ne može biti prisutan, neka angažira druge službenike odnosno laike koji će uz priručnike voditi molitvu.
243. M sakrament ni sakramental. – Kršćanski sprovod ne podjeljuje pokojniku ni sakrament ni blagoslov(inu), jer on je »prešao« s onu stranu sakramentalne ekonomije. Sprovod je ipak liturgijsko slavlje Crkve, koje ovdje ide za tim da izrazi djelotvorno zajedništvo s pokojnikom, da u njemu sudjeluje okupljena zajednica te da ovoj navijesti vječni život (KKC 1684).
244. Obred – četiri dijela. – Sprovod se redovito sastoji od četiri dijela: počast tijelu od strane zajednice s riječima utjehe i nade, bogoslužje Riječi, euharistijska žrtva te »zbogom«, oproštaj kojim se pokojnika povjerava Bogu, izvoru vječnoga života, dok se njegovo tijelo pokapa u iščekivanju uskrsnuća (KKC, Kompendij 356). Sto se tiče homilije odnosno »govora« na mjestu ukopa, valja biti krajnje oprezan. To znači da se treba držati biblijskoga teksta i ne ulaziti u velike pohvale, a pogotovo ne u prigovore, jer tu lako može doći do pretjerivanja i stvaranja čuđenja kod vjernika, pogotovo ako onaj koji vodi sprovod ne poznaje pokojnika. Isto tako sprovod se ne može iskoristiti za upućivanje prigovora vjernicima što ih nema na nedjeljnoj misi ili što nisu aktivni vjernici. Ako se to pokaže negdje uputnim, to treba biti izrečeno na blag i dostojanstven način.
245. Sprovod kremiranih. – Neka se vodi sprovod i onih koji su oporučno izrazili želju da budu kremirani, ukoliko ta odluka nije donesena u suprotnosti s kršćanskom vjerom. U takvom slučaju neka se sprovod vodi tako da se ne baci u sjenu prednost koju Crkva daje sahranjivanju tijela i neka se izbjegne opasnost od čuđenja ili sablazni od strane vjernika. Ako je moguće, neka se sprovod obavi prije kremiranja.
Da se izbjegne zbunjenost vjernika, u nekim slučajevima bilo bi prikladno obaviti sprovod veoma trijezno pa i bez mise: npr. u slučaju samoubojstva ili u slučaju pokojnika, formalno odijeljenog od crkvene zajednice, koji nije očitovao nikakvu volju pomirenja.
246. Sud župnika – po potrebi i biskupa. – Primjena tih općih smjernica povjerena je pastoralnoj razboritosti župnika, koji se u slučaju neizvjesnosti može obratiti biskupu. Neka se kršćanski sprovod uskraćuje samo u slučajevima koje predviđa Zakonik kanonskoga prava (kann. 1184 i 1185). Prema tome, neka se sprovod ne uskraćuje radi nepodmirenih dugova vjernika, a ta pitanja treba odgoditi za drugu priliku. Svećenici moraju imati u vidu da vjernici u trenucima žalosti reagiraju na temelju svojih psihičkih osjećaja i stanja.
Biskup može dopustiti kršćanski sprovod: a) djetetu koje umre prije nego što su ga roditelji mogli krstiti, kao što su namjeravali; b) kršćaninu nekatoliku kad nema službenika njegove crkvene zajednice, a prije smrti nije izrazio sud protivan kršćanskom sprovodu Katoličke Crkve.
247. Ne prevelik trošak. – Treba nastojati uvjeravati ukućane i rodbinu da za sprovode ne troše previše. Bilo bi dobro preporučiti da troškove dadu u prilog siromasima ili obitelji koja je teško stradala nestankom pokojnika (djeca, udovica, starci).
248. Župnik uspostavlja osobne kontakte s ukućanima pokojnika. – Ako nekada sprovode ugovara neki pokopni ured, neka župnik ne zanemari uspostaviti osobne kontakte s ukućanima pokojnika. Za slavlje sprovoda osobe iz druge župe treba izvijestiti župnika župe iz koje dolazi i ispitati podatke o pokojniku.